Svemirska šetnja astronauta - EVA

Prvu svemirsku šetnju u trajanju od 12 minuta, odnosno izlazak iz svemirskog broda u otvoreni svemir, izveo je Aleksei Leonov 1965. godine za vrijeme misije Voskhod 2.

Prvi NASA astronaut koji je izašao iz svemirskog broda u svemir je Ed White 1965. godine za vrijeme misije Gemini 4. Njegova je svemirska šetnja trajala 23 minute.

Nakon toga su uslijedile brojne svemirske šetnje astronauta, u što možemo uračunati i hodanje astronauta po Mjesecu.

Svjetski rekord drži ruski astronaut Anatoly Solovyev koji je sudjelovao u 16 svemirskih šetnji i prikupio ukupno 82 sata u otvorenom svemiru.

Astronauti izlaze iz svemirskih brodova, danas iz Međunarodne svemirske postaje (ISS) kako bi obavili različite zadatke. Neki od tih zadataka su: izvođenje raznih znanstvenih eksperimenata ili postavljanje posuda s eksperimentima na za to predviđene platforme izvan ISS-a, testiranje novih komponenti ISS-a, popravljanje postojećih dijelova ISS-a ili pratećih svemirskih brodova, ili čak popravljanje satelita i svemirskih teleskopa (sjetimo se popravka teleskopa Hubble). Svemirske šetnje u prosjeku traju od 5 do 8 sati.

Svemirska odijela koja nose astronauti se dijele u dvije skupine: letačka odijela i EVA odijela.

Letačka odijela služe samo za upotrebu unutar svemirskog broda i štite astronaute od moguće dekompresije uslijed oštećenja svemirskog broda. U tim odijelima astronauti ne mogu izlaziti izvan svemirskog broda. Napoznatije je rusko odijelo Sokol, koje koriste ne samo ruski, nego i svi ostali astronauti koji putuju njihovim svemirskim brodovima do ISS-a. Najpoznatije Nasino letačko odijelo je „Pumpkin orange“ odijelo koje su koristili astronauti za misije Space Shuttle-a.

EVA (ime dolazi od: ExtraVehicular Activity) svemirska odijela služe za svemirske šetnje. Rusko odijelo je Orlan, a američko se zove EMU.

Orlan odijelo se sastoji od jednog integralnog dijela i astronaut u odijelo ulazi sa stražnje strane. Unutar odijela se nalaze svi potrebni sustavi za preživljavanje u otvorenom svemiru.

EMU (Extravehicular Mobility Unit) odijelo je razvijeno još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. NASA ima na raspolaganju 11 odijela, od ukupno proizvedenih 18. Cijena jednog odijela se kreće oko 2 milijuna američkih dolara. No, razvoj novog odijela je puno skuplji. Na razvoj odijela koje bi trebalo zamijeniti EMU do sada je potrošeno preko 200 milijuna dolara, a konačna cijena bi se trebala kretati oko 250 milijuna dolara.

EMU odijelo se sastoji od više dijelova i astronauti ih oblače pojedinačno, određenim redoslijedom. Glavni dijelovi su odjeća s rashladnim sustavom, torzo, donji dio s nogavicama i čizmama, kaciga, ruksak s tehničkim komponentama (uključujući malu manevarsku jedinicu) i rukavice.

NASA EMU odijelo je na Zemlji teško oko 130 kilograma bez astronauta.

Odijela za svemirsku šetnju se nalaze uskladištena na ISS-u i koriste prema potrebi. Astronauti redovito održavaju odijela. Jedini dio odijela kojega svaki astronaut donosi sa sobom su rukavice. One se rade po mjeri, dok se ostali dijelovi mogu prilagoditi veličini astronauta.

Pripreme za svemirsku šetnju su komplicirane i s prvim pripremama se kreće dva tjedna ranije (sama šetnja se planira prije početka misije još na Zemlji, osim izvanrednih hitnih situacija). Osim pripreme odijela, pripremaju se alati i druga oprema predviđena za svemirsku šetnju. U svemirsku šetnju astronauti odlaze u paru.

Nekoliko sati prije same svemirske šetnje astronauti odrađuju posebne vježbe te udišu čisti kisik kako bi iz krvi izbacili dušik. U samom odijelu se nalazi čisti kisik i tlak je nešto niži od standardnog atmosferskog tlaka. Kada bi zadržali dušik u krvi, astronautima bi se u krvi počeli stvarati mjehurići dušika i prvo što bi osjetili su jaki bolovi. Elemente hipoksije osjete planinari koji se penju na visoke planine, no i ronioci kada nakon boravka na veći dubinama rone na površinu. Tabela pokazuje aktivnosti vezano uz udisanje čistog kisika:

Kada obuku na sebe odijelo za svemirsku šetnju, u čemu im pomažu ostali kolege astronauti, odlaze u tzv. airlock, odnosno malu prostoriju u kojoj se prilagođava tlak ovisno o fazi svemirske šetnje (prije ili poslije), te iz airlocka astronauti izlaze izvan ISS-a.

Nakon odrađene svemirske šetnje astronauti se vraćaju u airlock i slijedi obrnuta procedura koja traje u prosjeku oko dva sata. U iznimno hitnim situacijama ova se procedura može preskočiti (Luca Parmitano, 2013.), no preskakanje procedure može biti podjednako opasno za zdravlje astronauta.

Svemirske šetnje su do sada izveli ruski, američki, kineski, japanski, njemački, francuski, talijanski, kanadski, švicarski, švedski i britanski astronauti. Ukupno je preko 200 astronauta sudjelovalo u svemirskim šetnjama.

Fotografije: NASA, Roscosmos, ESA